Blenda

About

Sekcija koja se bavi fotografskim esejima, dajući još jedan prostor autorima čiji rad iako možda postoji negde na internetu, nije dovoljno naglašen i uobličen u temi. Blenda se fokusira upravo na ovo uobličavanje i kazivanje priča, različitog pristupa i karaktera, preko intimnijih do malo širih. Zajednički element svih ovih priča je subjektivno viđenje sveta oko nas, iskazivanje stava prema stvarima i pojavama, bile one kompleksne ili banalne.

Fotografija je nešto sa čime povezujemo čitave naše živote - čuvamo ih u foto albumima, kompjuterima ili pak u našim glavama i na taj način borimo se da sačuvamo deliće prošlosti; fotografija je nešto što svakodnevno doživljavamo u sadašnjosti, okidač za razna osećanja i raspoloženja; fotografija takođe budi maštu o dalekoj budućnosti, a sa druge strane otvara pitanja u vezi sa onim skrivenim, neprikazanim.

Kroz fotografiju percipiramo svet koji gradimo oko nas; ona je ta koja nas inspiriše ali neretko zna i da šokira, izbaci iz koloseka i navede na razmišljanje.

Selekcija autora koje ćemo izbacivati u okviru Blende na svake dve nedelje nije nimalo slučajna. Blenda trenutno funkcioniše po principu poziva, ali nakon nekog vremena ćemo omogućiti svima da šalju radove, koji će kasnije biti žirirani.

Uživajte sa nama, razmišljajte i učestvujte. Dobrodošli!

Submit

Lorem Ipsum is simply dummy text of the printing and typesetting industry. Lorem Ipsum has been the industrys standard dummy text ever since the 1500s, when an unknown printer took a galley of type and scrambled it to make a type specimen book. It has survived not only five centuries, but also the leap into electronic typesetting, remaining essentially unchanged. It was popularised in the 1960s with the release of Letraset sheets containing Lorem Ipsum passages, and more recently with desktop publishing software like Aldus PageMaker including versions of Lorem Ipsum.

Uživajte sa nama, razmišljajte i učestvujte. Dobrodošli!posalji

Authors

Travelogue

Pogledaj galerijuTravelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue Travelogue

Nataša Adžić

Belgija, Brisel 2012.
- Tripel Karmeliet - gde mi je mobilni? - večera Žon, Žil & Žonatan - a gift for little Lise, she is a plant lover - waffle waffle waffle - nova poznanstva – Gagi boxer & Aca stari poznanik milicije - Marolles flea market
Francuska, Lil 2012.
- bebe lepo mirišu jer su nove - Twin Shadow - gde mi je mobilni? - un cadeau pour petit Nael - sms legla plata
Hrvatska, Pelješac 2013.
- šmino - ali ovde nema jogurta u pekarama - gde mi je mobilni?

Technicolor

Pogledaj galerijuTechnicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor Technicolor

Dunja Jovanović

This party is old and uninviting, participants all in black and white. But if you enter, you'll leave the place in full blown technicolor.

About Amusement

Pogledaj galerijuAbout Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement About Amusement

Klemen Ilovar

Fwd: Re: Re: Re: ANSAMBEL random
(8.12) Prah: EJ NARODE A GREMO ZVEČER U KINO, NEKI NEKI PA KEPAT SE A A A A A? FANTJE DANS BO POKAL
(18.12) Bucik: js iščem tiča med štumfi pa ga ni nikjer…
(14.3) Medo: too much swag cant handle
(19.4) Dan: najlazji je pa bit car pa zgat hude picke, sej druzga razn tega pa vsega druzga pa neznas
(28.2) Martinc: pizda, hude sise. sam zakaj so vse neki ene navijačice?
(4.3) Stupica: Jou, delčki mo, mam novo cifro aka dosegljiv sm spet na telefon. Yeah pokličte kej, jst vs bom zihr :D
(7.4) Medo: pizda ni mi poslal pruga mejla, fak kok me je jebe ta safari u dupe

(im)perfeito

Pogledaj galeriju(im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito (im)perfeito

Ivan Dorotić

U Brazilu sam bio sam. Bile su boje i sunce, bila je plaža i karneval, al bio sam sam. Bile su samba, caipirinha, tijela i ples, al bio sam sam.
A onda sam sreo fragmente Oscara. Na više lokacija, posvuda. Velike i zavojite, nove i stare, friško pofarbane i okrhnute. I glatke i grube, i suludo visoke i malene, pa čisto bijele, ali i žarko žute, crvenkaste i plave. I zjapili su prazni ili bivali ko šipak prepuni.
Ali bili su bliski i dojmljivi, razumljivi i privlačni. Pogled, pa dodir, pa klik. Vodili smo vizualni dijalog u kojem sam ja slušao, a Oscar je pričao. I onda više nisam bio sam.

Lull

Pogledaj galerijuLull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull Lull

Marija Kovač

When it's dark, i feel like i'm fading away - and then, i can't think anymore.

Optička varka

Pogledaj galerijuOptička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka Optička varka

Dušan Rajić

Semjon Semjonovič, stavivši naočare, posmatra bor i vidi - na boru sedi seljak i preti mu pesnicom. Semjon Semjonovič, skinuvši naočare, posmatra bor i vidi – da na boru niko ne sedi. Semjon Semjonovič, stavivši naočare, posmatra bor i opet vidi – da na boru sedi seljak i preti mu pesnicom. Semjon Semjonovič, skinuvši naočare, opet vidi – da na boru niko ne sedi. Semjon Semjonovič, stavivši naočare, posmatra bor i opet vidi – da na boru sedi seljak i preti mu pesnicom. Semjon Semjonovič ne želi da veruje u ovu pojavu i smatra je optičkom varkom. Danil Harms, 1934.

Everything is possible

Pogledaj galerijuEverything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible Everything is possible

Špela Škulj

I never thought I would like China. Most of the people I know cannot even stand it. Its because of the constant staring, the spitting, the chaos, the pollution. All of it can be so irritating and there  are days when I ask myself why did I move here in the first place.
But China has a peculiar quality that I never saw before. It is the never stopping amount of possibilities that exist. In China, you can do everything, you can be whoever you want. Even the most stupid ideas can be realized here. In China, everything is possible. And most of all: Everything is made in China. Even love.

Na snegu

Pogledaj galerijuNa snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu Na snegu

Marija Mandić

Jela sam sneg.
I bacala sam pesak.
Kada mama i tata nisu kući ja vičem po kući kao indijanac.
Ja sam razbijala šolje.
Lizala sam led.
Pokvarila sam televizor.
Poparala sam babin džemper.
Kidala sam bakino cveće.
24.12.1997.

Genius Loci

Pogledaj galerijuGenius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci Genius Loci

Siniša Vlajković

Genius Loci je nemerljiva kategorija koja u arhitektonskoj i urbanističkoj literaturi označava specifičan duh mesta ili prostora. Serija je nastala u toku 2011. i početkom 2012. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i istražuje neuobičajene pejzaže koji čine jedinstvo prirodne i stvorene sredine.

Showroom

Pogledaj galerijuShowroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom Showroom

Milenković Milovan

Smederevo, Serbia, Oct. 2009, there was a bodybuilding competition. In front of a very small audience, in a few hours of the programme bodybuilders were comming out one by one. They spend most of their time in calculating the energy value of the food, working out in the gym, and mostly in front of the mirror. The ultimate goal of this type of competition is  the tough process of forming an unrealistic form of muscle. Probably watching this competition just once is not enough to understand if there is the philosophy of this sport, but it is enough to realize that their ultimate goal is a nice look.

Prvi Put

Pogledaj galerijuPrvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put Prvi Put

Sumeja Tulić

Prvi put sam vidjela snijeg 1998. Stajale smo nas tri, Sadžida, nana i ja na vanjskim stepenicama i gledale kako grad blijedi. Na naše ushićeno skakutanje niz-uz stepenice, nana reče da “…naš narod ne voli snijeg” i da će svi misliti da smo “čudne” ako nastavimo slaviti. 

Love Letters

Pogledaj galerijuLove Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters Love Letters

Ada Hamza

No. 6
I spent the whole day at home watching cartoons and washing laundry. It has finally stopped snowing so I can clean up the mess we made at the birthday’s party on the backyard. It’s somehow empty without you. I don’t know how to speed up the time. I’m just telling to myself that May always comes when you least expect it.

Zagrepčani

Pogledaj galerijuZagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani Zagrepčani

Krešimir Zadravec

U formi takozvane ulične fotografije dokumentiram gradski život vodeći se isključivo, barem tako sebi laskam, dosjetkom i instinktom. Lišen ustaljenih fotografskih kodova te neopterećen suvremenom utrkom tehničkog napretka osjećam se oslobođeno.
"Bilježenjem grada" nastojim iskreno i neposredno predstaviti osobni odnos jednog stanovnika s njegovim gradom.
Zagrepčani su svi oni ljudi koje u njemu zateknem, to je dnevnički zapis mojih lutanja gradom. Ne trudim se tražiti autohtone stanovnike, ne gledam im mjesto stanovanja ili obiteljsko stablo - dinamika nekog prostora ne pravi takve razlike.

Ne znam, teško mi je to

Pogledaj galerijuNe znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to Ne znam, teško mi je to

Luka Kedzo

U ovom stanu uvijek je mrak i hladno je. Teško s njom išta. Svi na sto strana, baka i ja smo u dvorcu praznom. Sjedim vani na klupi. Pazim koliko pušim jer ne želim da ona puši. Pijem domaće kave koje ne volim ali govorim kako su super. Mašem mentalnim metalnim rukama dok pričam s tim Švicarcem koji je cijeli plastičan - europski zubi. Tetka čudno gleda, bježi joj oko. Ujak se šeta, idemo do banke i radimo te obavezne stvari. Turisti se kupaju, zimsko – mekano bijeli. Bio sam kod agave. Svega mi je rekla ali rekla mi je da dođem drugi dan, previše je buke. Ići ću navečer i sutra. Ići ću svaki dan da je vidim.

Tri

Pogledaj galerijuTri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri Tri

Jelena Mijić

Nisu (misli devojčica nekako tako), nisu bliznakinje, ali su sestre rođene; od istog oca i od iste majke. Kao što su i one tri, Hana, Mirijam i Berta (to jest ona sama) tri rođene sestre, od istog oca i od iste majke, jedna drugoj nalik, a ipak različite.

Scenography of Routine

Pogledaj galerijuScenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine Scenography of Routine

Mane Radmanović

There are more shoes. Less skin and less hair. I don’t hydrate as much. Everything is habitual. Spaces seem to be becoming more and more insignificant. I start getting used to them. All I need is that something in between, I need more of a zone than a legit space in which I function rather than live. I don’t care for myself the way I used to. I let go more. I let go of my own personal details. I learn from details around me.

I eat more fish. Red meat tires me. It’s as though routine never seemed this lively and gentle before. As though I re-learn it over and over again.

Jantar

Pogledaj galerijuJantar Jantar Jantar Jantar Jantar Jantar Jantar Jantar Jantar Jantar

Tomislav Kruljac

Ona kaže da drveće pravi vjetar, da je to smisao njihovog postojanja. Ona kaže da joj juha može eksplodirati, ja želim da kuha bolju kavu. Obožavam njene drame i poeziju, njene pjesme su mali baobabi i miluju lice grada rukama od jantara. Volimo kuhati, roštiljati i peči zajedno, uglavnom jako začinjenu hranu. Većinom ja perem suđe, a nered pravimo oboje. Ispadaju joj stalno kovanice po cijelom stanu, a ja ih skupljam za crno bijele filmove. Želim da zavoli dugo ispijanje domaće crne kave, s malo mlijeka, u rana jutra u njenom stanu.

Bez kuće

Pogledaj galerijuBez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće Bez kuće

Tatjana Radičević

Filip je Natašin pas, on je mala fabrika čokolade. Fići voli musli. Želim da mirišem kao on.
Nataša je moja porodica, ona voli mimoze, priča nepovezano i sve što je želela kada je bila mala je da ne bude kod kuće. Ona ne voli čokoladu, ali ponekad voli njen miris. Miloš je moj hiperaktivni brat, peva u hardkor bendu i ima duge noge. Voli kruške jer su lepog oblika.

Kina

Pogledaj galerijuKina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina Kina

Matea Jocić

Čim sam spustila kofer u Kini, odlučila sam da je dobra ideja otići se prošetati po Beijing-u bez karte i mobitela.
Par sati kasnije i na rubu plača morala sam moliti već trećeg taksistu koji me je odbio odvesti do hostela da mi se smiluje. Tu se negdje skriva lekcija.
Strašan je osjećaj biti sam u tako velikom gradu u kojem nitko ne govori engleski.
Ne pomaže ni to što svi bulje u mene samo zato što sam bijelac. To je, čini se, jako velika stvar za kineze.
Jako velika stvar za sve ljude je neverbalna komunikacija. Krasna stvar.
To je najvažnije iskustvo iz Kine, zato se bilo čudno vratiti u ZG i govoriti teti u dućanu što želim, a ne samo pokazivati.

Postcards from Bukovac

Pogledaj galerijuPostcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac Postcards from Bukovac

Milica Amidžić

This essay is about Bukovac, the village I was born in, and about my feelings towards it at the moment. Since I was a child, the thing that made Bukovac special is its location in between hills. This has given me the feeling of comfort, without depriving me of the possibility of simply wandering off.

The hills, sleighing and cycling, frozen fingers and skinned knees – these are some of the things that come to my mind when I think of home.

Nowadays I only go there once in a while, which makes me feel like being on a field trip. It’s still home, but I don’t live there anymore. So these photographs are a testimony, a personal postcard to remind me why I love this place. 

Mouse Eye Tracking by PicNet Software Development Services