Oaza Kolektiv

Predstavljamo zagrebački multidisciplinarni kolektiv OAZA koji od 2013. godine a nakon brojnih zajedničkih projekata okuplja dizajnerke i samostalne umetnice Ninu Bačun, Ivanu Borovnjak, Robertu Bratović, Tinu Ivezić, Maju Kolar i Anu-Mariju Poljanec. One deluju u područjima dizajna proizvoda, enterijera i scenografija, izložbenih koncepcija, prostornih intervencija i vizuelnih komunikacija. Prisutstvom na međunarodnoj dizajnerskoj sceni, ove autorke svojim samostalnim i kolektivnim delovanjem aktivno se trude da doprinesu produkciji i prezentaciji dizajna na inovativan način, kako u Hrvatskoj tako i šire. Neki od njihovih poznatijih projekata su "Design Tourism" iz kog je proistekla kustoska koncepcija i platforma "Hungry Designers", fokusirana na interprentaciju tradicionalnih načina pripremanja jela i stvaranju novih vidova konzumiranja i užavanju u hrani, kao i "Projekt Ilica" koji objedinjuje dizajn, tradicionalne zanate i lokalnu zajednicu na sasvim nov način. Zatim, tu je i inicijativa "S ruke na ruku" - projekat koji stavlja naglasak na kreiranje autentičnih, kontekstualno utemeljenih proizvoda od prirodnih materijala održivih unutar manufakturne proizvodnje. Zahvaljujući konceptualnom i istraživačkom karakteru, ova inicijativa otvara širi prostor za promociju i zagovaranje dizajna u jednom specifičnom području. Sve autorke profesionalne su članice Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umetnika. Kontinuirano izlažu u Hrvatskoj i inostranstvu, a dobitnice su brojnih priznanja i nagrada - između ostalih i Velike nagrade i Nagrade publike za "Projekt Ilica" na 49. Zagrebačkom salonu primenjene umetnosti i dizajna. 

Povod za razgovor sa članicama Oaza kolektiva je njihova nedavna poseta Beogradu, povodom kickoff konferencije "Design & Craft in Dialogue" međunarodnog projekta "Made In: Design-Crafts Narratives" a koji je izrastao iz njihovih inicijativa "Made In Ilica" i "Old School Ilica". Projekat će istraživati relacije između savremenog dizajna i tradicionalnih zanata, dok će prva u nizu konferencija predstaviti dizajnere, edukatore, preduzetnike, autore i inicijative iz Švedske, Velike Britanije, Austrije, Hrvatske, Srbije, Nemačke i Slovenije. Projekat je podržan od strane Evropske Unije kroz program Kreativna Evropa.


Razgovarao: Saša Arsić
 

Fotografija: Damil Kalogjera
 

Da li je Oaza za vas prava oaza, i ako jeste - oaza čega?

Oaza se nalazi odmah iznad Sahare, bivšeg kultnog okupljališta u Ilici, čija je piramidalna oznaka služila kao svojevrsni orijentir za nalaženje – u Oazi. Otuda proizlazi i naziv našeg studija, označava svojevrsni osjećaj neposrednosti, možda i neozbiljnosti, što nam se u datom trenutku učinilo važnim. Oaza je ujedno prostor kojeg gradimo zajedno s bliskim kolegama arhitektima i ilustratoricama, te ga ponajprije doživljavamo kao presliku vlastitog mentalnog stanja. Ondje provodimo znatan broj sati i nastojimo to vrijeme provesti što ugodnije.


Fotografija: Arhiv Oaza
 

Koje biljne i humanoidne vrste borave u vašoj Oazi? Možete li ih ukratko predstaviti?

Deklarirani smo #palmtreesociety i ljubiteljice svog tropskog voća #tropicalfruitlovers, što je možda vidljivije u našoj grafičkoj identifikaciji negoli u stvarnoj bioraznolikosti u studiju. Palme, kaktusi, orhideje i druge vrste toleriraju naš sporadični sustav navodnjavanja. Oazinih članica ima ukupno šest, Oazinih sinova dvoje, a mačaka tri.


Fotografija: Arhiv Oaza
 

Da li je Oaza proto-#metoo kolektiv koji je nastao godinama pre #metoo hajpa?

Možda prije #timesup ili #herstory, pošto svojim djelovanjem nastojimo artikulirati neujednačenosti u umjetničkom stvaralaštvu i recepciji javnosti. 

Kako je raditi u "all-female" kolektivu, na neki način sa druge strane polne neravnopravnosti?

Rad u kolektivu specifičan je sam po sebi, pretpostavlja određene prilagodbe i doprinose sa svih strana – time se vodimo, kao i setom zajedničkih uvjerenja koja se baziraju na međusobnom povjerenju i kreativnoj podršci. Tvori prostor unutar kojeg možemo eksperimentirati, što je u kontekstu radnih okruženja danas – pravi luksuz. Primjećujemo da stvari svakako dulje traju, svjesno ulažemo taj napor i vrijeme, ali sve s intencijom kvalitetnijeg finalnog proizvoda, bez posebnog teritorijalizma i dominacije u procesu odlučivanja, koju je još uvijek moguće sresti u nešto klasičnijim macho interakcijama.


Fotografija: Domagoj Kunić
 

Oaza je multidisciplinrani kolektiv, aktivan u okvirima dizajnerske profesije (na tržištu rada), kao i u domenu samo-iniciranih projekata. Kako balansirate između ova dva pola?

U oba slučaja koristimo slične principe i metodologiju, tako da su zapravo vlastite pokrenute inicijative generirale komercijalnije narudžbe, i obratno. Klijenti su nam i dalje većinski iz kulturnog sektora tako da uspjevamo na godišnjoj bazi realizirati po nekoliko knjiga, postava izložbi, kao i manjih interijera. Proširile smo i mrežu stalnih suradnika tako da i uz njihov angažman dolazimo do većih narudžbi unutar kojih nam je i dalje dozvoljeno da budemo vjerne sebi. Vlastiti projekti i inicijative često su "on hold" zbog trenutnih obaveza, tako da nam je uvijek drago kada uspijemo stvoriti prostor za njihovu daljnju razradu.


Fotografija: Sanjin Kaštelan
 

Da li ponekad imate utisak da vas angažmani u domenu nezavisne kulture i neprofitnih projekta "koče" da ostvarite svoje poslovne potencijale? Ili baš želite da radite na tom raskršću i da vas ne zavedu čari koje donose solidne kompenzacije za komercijalne projekte?

Djelom je to pitanje vlastite odgovornosti, no djelom i mogućnosti koje se nude – dizajneri su često angažirani u nekoj kasnijoj fazi te su primorani baviti se posljedicama umjesto uzrocima pojedinih sustava/zadataka/problema. Naš angažman je u tom smislu uvijek sveobuhvatan – od koncepcije, sistematizacije, sve do oblikovanja i razrade. Studio smo manjeg opsega u odnosu na agencijske uvjete, no to nam daje određenu slobodu, fleksibilnost i autonomiju. To sve više komercijalnih projekata uviđa kao prednost tako da nećemo nužno morati odabrati “jedan put”.


Fotografija: Vanja Babić
 

Šta je nanoturizam?

Nanoturizam je platforma ostvarena u sklopu bijenalne izložbe dizajna BIO50 u Ljubljani 2014. godine pod kustoskim vodstvom Jana Boelena i mentorstvom arhitektonskog dua Dekleva-Gregorič. Podrazumjeva novostvoreni termin nanotourism koji je obuhvatio nekoliko studija slučajeva razvijanih u Sloveniji, Poljskoj, Hrvatskoj i Italiji. Ukratko, riječ je o novoj koncepciji koja na kritički način propituje masovni turizam i (sadržajnu) ponudu koju isti nudi. Dosadašnji rezultati broje alternativne načine za promociju i recipročnu konzumaciju nanoturističkih sadržaja: muzejski hotel, nanoturistička agencija, tečajevi, rezidencijalni programi i sl.


Fotografija: Arhiv Oaza
 

U okviru vaših projekata iz ovog domena, realizovale ste neke izrazito zanimljive i inovativne, prelepe upotrebne predmete. Da li su neki od njih našli svoj put do tržišta? Šta su najveće prepreke u tim procesima?

Tema turizma odnosno onog što je kasnije postalo nanoturizam nešto je s čime smo se susrele i kroz razvoj platforme "Design Tourism" u organizaciji Hrvatskoj dizajnerskog društva, kroz koju su nastali neki od Oazinih produkata poput ruksaka Rogoz ili lampi Lightwear. Oba se baziraju na reinterpretaciji baštine na nov način. To su ujedno i jedini proizvodi koje imamo u proizvodnji, doduše u malim serijama ili "on demand". Jedan od otežavajućih okolnosti je visok stupanj potreban za njihovu razradu koji podrazumjeva djelomičnu ili potpunu ručnu obradu, čime se smanjuje mogućnost konkurentnosti kada su u pitanju cijena i dostupnost. To je doduše svjestan odabir, držimo do ideje o priči koja podržava lokalne proizvođače i rad. Nadamo se, ipak, da se njihovim širenjem na neki način utječe i na svijest potrošača o porijeklu i etičnosti proizvodnje artikala koji ih okružuju.


Fotografija: Vanja Babić
 

Čime ste trenutno okupirane, i kakvo je stanje u redovima?

Dovršavamo treću ediciju projekta aBook – kolekcije umjetničkih knjiga nastalih u bliskoj suradnji s umjetnicima i/ili kustosima, kao i drugu ediciju Oaza publishinga – knjiga i slikovnica za djecu u suradnji s domaćim dramaturzima i ilustratorima. Uz grafički dizajn trenutno smo angažirane i u nekoliko edukativnih programa većih kulturnih institucija s kojima zajednički razvijamo radioničke modele za srednjoškolce i studente – za medijsko i likovno opismenjavanje, kao i stručno osposobljavanje. Spremamo i jedan poduzetnički projekt o kojem ćemo više moći reći početkom iduće godine. ;)


Fotografija: Vanja Babić
 

Posetile ste Beograd nedavno povodom kickoff konferencije međunarodnog projekta "Made In". On je izrastao iz vaših inicijativa "Made In Ilica" i "Old School Ilica". Kako je do toga došlo, i ko je sve uključen?

MADE IN generiran je iz nekoliko inicijativa uz spomenute Oazine. Htjele smo raširiti priču i naći međunarodnu platformu koja bi omogućila sustavne suradnje između tradicionalnih obrtnika i dizajnera, te smo uz Novu iskru, Mikser, Wekraum Bregenzerwald, MAO te MUO dobile grant Kreativne Europe s kojim ćemo realizirati nekoliko zanimljivih akcija: rezidencijalni boravci dizajnera, radionice za studente i mlade profesionalce u području dizajna i obrtništva, kao i niz aktivnosti za javnost. Sve to biti će dokumentirano u tiskanom izdanju projekta kao i na završnoj izložbi. Novosti o projektu možete pratiti na FB @madeinplatform.


Fotografija: Borko Vukosav
 

Kakvi su utisci sa konferencije? Gde su granice zanata, da li su svi zanati po definiciji tradicionalni, i kako ovaj projekat na to gleda?

Ugodno nas je iznenadila posjećenost konferencije kao i generalni interes za temu. Sve više mladih dizajnera i poduzetnika usmjerava se na maloserijsku (obrtničku) proizvodnju te se susreću sa istim setom problema pri implementaciji svojih ideja najprije spram zanatlija, a potom spram tržišta. Nadamo se da će projekt adresirati neke od tih tema, kao i ponuditi moguće solucije. Projekt ima prilično "hands-on" prostup tako da će u direktnoj komunikaciji, s akterima kojih se tema suvremene obrtničko-dizajnerske produkcije tiče, razvijati edukativne, poslovne i moguće modele distribucije.


Fotografija: Marina Paulenka
 

Da li vam pomaže ili odmaže činjenica da je projekat, na neki način regionalan - Hrvatska, Srbija, Slovenija + Austrija? Da li taj kontekst može doneti neku dodatnu vrednost, ili pak sužava domete projekta koji se bavi dosta univerzalnom temom?

Projekt se bavi realnim stanjem i realnim okolnostima u kojima se trenutno nalaze obrtnici i dizajneri kojima na raspolaganju (više) ne stoji industrijska proizvodnja. Takav kontekst predstavlja izazov i uključivanjem perspektiva “izvana” nastojati ćemo dobiti pozitivne prijedloge iz prakse, ali i nastojati ih maksimalno prilagoditi za uvjete u kojima djelujemo. Europski projekti često pate od birokratskih kompleksa, rješava ih se na papiru ali ne nužno i u praksi. Vjerujemo da naš, uže regionalno postavljen, partnerski konzorcij ima drugačije sklonosti i da će stoga aktivnije i angažiranije provoditi aktivnosti i time pridonjeti suočavanju i rješavanju problema produkcije i diseminacije.


Fotografija: Nemanja Knežević
 

Šta vas sledeće očekuje u okviru "Made In" projekta, a šta tokom naredne skoro dve godine koliko projekat traje?

Uz razvoj web platforme koja će prikazati rezultate mapiranja obrtnika i istraživanja domene (suvremenog) obrtništva koje je upravo u tijeku, planiramo izdavanje knjige i realizaciju izložbe koja će predstaviti sve rezultate projekta. U toku trajanja projekta svaka zemlja ugostiti će dizajnera-rezidenta za rad sa obrtnicima, kao i stručnu radionicu za studente dizajna i mlade profesionalce uz čiju pomoć će se razvijati serija predmeta u bliskoj suradnji sa obrtničkim radnjama. Nadamo se da će neke od realizacija steći svoju publiku i utjecati na mikroekonomiju tih mjesta.


Prostoria, Trifidae. Fotografija: Pavel Posavec


Šta bi vi lično volele da vidite kao rezultate jedne ovakve inicijative?

Posredno uz kolekciju uspješnih lokalno proizvedenih artikala bilo bi lijepo vidjeti više mladih poduzetnika i stručnjaka koji su voljni učiti o tradicionalnim tehnikama, i iznaći nove načine za njihovu primjenu u oblikovanju i daljnjem plasmanu.

Kada ćemo vas ponovo videti u Beogradu?

Nadamo se sve češće, i u što većem broju! Ćao ћао!

Profil

Morate se ulogovati da biste poslali poruku
Uloguj se | Registruj se

Facebook komentari


Tip of the day

Perfection is attained by slow degrees; it requires the hand of time.
 

Voltaire više
Mouse Eye Tracking by PicNet Software Development Services
text