Studio Šesnić&Turković

Višestruko nagrađivani zagrebački Studio Šesnić&Turković koji već 12 godina uspešno deluje u području grafičkog dizajna i vizuelnih komunikacija osnovali su 2006. godine dizajneri Marko Šesnić i Goran Turković. Poslednjih godina pridružile su im se dizajnerke Andrea Sužnjević i Iva Sindik. Podjednako dobro se snalaze u svim područjima grafičkog dizajna a hrvatskoj publici su najbliži po dizajnerskom opusu vezanim za film u čemu su već gotovo deceniju centralni hrvatski autori, bilo da se bave oblikovanjem filmskih plakata, stvaranjem identiteta filmskih institucija, ili dizajnom i prelomom filmskih publikacija, monografija i promo materijala. S tim u vezi, u junu prošle godine u okviru zagrebačkog festivala "Dani hrvatskog filma" ‎imali su i svoju prvu izložbu filmskih plakata na kojoj je prikazan presek njihove desetogodišnje karijere i plakati koje su oblikovali za neke od najuspešnijih hrvatskih filmova poslednjih godina: "Zvizdan", "Uzbuna na Zelenom vrhu", "Ne gledaj mi u pijat", "Zvir"...

Mi smo imali priliku da ih upoznamo na četvrtoj međunarodnoj konferenciji o pakovanju proizvoda - Packtivity4 kada su bili naši dragi gosti i predavači na konferenciji. Njih smo izabrali kao predstavnike iz regiona, jer su njihova rešenja u segmentu dizajna pakovanja, takođe na veoma visokom nivou. Za svoj pristup u poslu kažu da "Svakom projektu pristupamo sa istom osnovnom misijom, pronalaskom kvalitetnog kreativnog rešenja koje će projektu dati komunikacijsku snagu, dugovečnost i distinkciju". Povod za ovaj razgovor sa Markom, Goranom, Andreom i Ivom je njihov najnoviji projekat - vizuelni identitet za jednu od najznačajnijih hrvatskih manifestacija koja slavi dizajn i kreativnosti a koja se od ovog izdanja pojavljuje i sa novim imenom - Zagreb Design Week. 

Razgovarala: Ivana Srdanović
Fotografije dizajnera: Domagoj Kunić
 

Tjedan dizajna Zagreb, jedan od najvećih festivala dizajna u Hrvatskoj od ove godine nosi naziv Zagreb Design Week. Vi stojite ispred novog vizuelnog identiteta petog izdanja ove značajne hrvatske manifestacije. Šta za vas lično Zagreb Design Week predstavlja i kako ste došli do rešenja?

Zagreb Design Week (bivši Tjedan Dizajna Zagreb) najposjećenija je manifestacija posvećena dizajnu u Zagrebu. Ostale manifestacije i izložbe više su orijentirane stručnoj javnosti i ljubiteljima dizajna, dok Zagreb Design Week uspije privući i javnost koja ima puno manji doticaj s dizajnom i na taj način radi odličnu promociju samoj struci. To je vrlo blisko našem svjetonazoru i zato smo bili dodatno motivirani raditi na ovogodišnjem festivalu.

Ideja za sami vizualni identitet bazirala se na činjenici da u Hrvatskoj gotovo ne postoji kritika dizajna. Manifestacije poput Zagreb Design Weeka, Design Disticta, Zgraf-a, te bijenalne izložbe dizajna izlažu i nagrađuju najbolje dizajnere, ali kritika ipak ne postoji.

Novim vizualnim identitetom, koji se bazira na pohvalnoj ‘kvačici’ i negativnom ‘križiću’, želimo ponukati ljude da izraze što im je dobar dizajn, a što loš dizajn. Želimo da se o kvaliteti priča i da šira javnost (kojoj je jako dugo trebalo da nauči što uopče znači pojam ‘dizajn’) nauči razlikovati dobar dizajn od lošeg, te da nauči verbalizirati svoja mišljenja.

U okviru ZDW imaćete i predstavljanje vašeg studija na štandu SH&T, gde će svi zainteresovani moći da kupe neki od vaših proizvoda sa zabavnom porukom? Kako je nastao „projekat“ SH&T?

Jedna pametna tema i sada jedna potpuno suprotna :) Već kao klinci na fakultetu radili smo zajedno, pa su nas kolege i profesori zvali Šesnić i Turković, a prof. Dogan nas je zvao ŠiT što nam se svima činilo zabavno. Prije nekoliko godina počeli smo raditi promotivne materijale koji su se bazirali na toj kratici SH&T jer nas je ta infantilna i banalna zafrkancija užasno veselila. Nema bolje stvari nego kada možeš napraviti šalicu na kojoj piše ‘Coffee makes you SH&T’ i da to služi kao promocija tvog studija.

Ideja je bila napraviti par stvari koje ćemo dijeliti klijentima i prijateljima. Ubrzo su nas nepoznati ljudi, u nadi da će neki od proizvoda dobiti na poklon, počeli ispitivati gdje se oni mogu kupiti. Napoklanjali smo se i poznatima i nepoznatima te odlučili sve te proizvode staviti u prodaju. Užasno pazimo da je sve vrhunski proizvedeno i dizajnirano, da se koriste najbolji materijali, da je sve napravljeno za dugotrajnu upotrebu, ali onda je i cijena proizvoda takva. Za naše prilike je sve to skupo, ali svi ti proizvodi nas vesele, nasmijavaju ljude, ima zainteresiranih te šta nam je najvažnije - pričaju na dobar način o nama kao dizajn studiju.

U Hrvatskoj ali i šire može se reći da ste najviše vidljivi kroz projekte koje radite za kulturu, misleći pri tom najviše na filmske plakate ali i promo materijale za hrvatske filmove i festivale čiji ste vi dizajnerski „potpisnici“, a za koje ste kao neku krunu dosadašnjeg rada imali i organizovane izložbe u Hrvatskoj. Kako je izgledao početak rada u ovom domenu grafičkog dizajna, i kako sada nakon jedne decenije gledate na te brojne projekte u svom portfoliju?

Počeli smo tako da nas je producentica Ankica Jurić Tilić zvala da radimo dizajn DVD covera za jedan kratki igrani film. Bila je zadovoljna kako smo posao obavili i od onda nije zvala druge dizajnere. Sa Ankicom smo odradili preko 20 filmova, a tijekom godina su nas i drugi producenti iz Hrvatske počeli zvati. Sada je razdoblje u kojem smo počeli raditi i sa producentima i sales agentima iz Slovenije, Srbije, Poljske, Njemačke i Francuske.

Dizajn za film nam je jedna od omiljenih sfera dizajna jer imate priliku raditi super stvari, entuzijazam filmske ekipe je motivirajuć, a na kraju s nestrpljenjem čekamo rezultate o gledanosti. 


Da li ste na takvim projektima uključeni od samog starta, odgledate li svaki film, čitate li scenarija? Kako se zapravo pravi dobar filmski plakat?

U većinu filmskih projekata smo uključeni od samog početka. Producenti nas nekad zovu dok scenarij još nije ni napisan. Pomažemo im vizualno predstaviti projekt na fondovima za razvoj scenarija ili projekta tako da živimo sa tim filmom od početka pa do prikazivanja na TV-u. Zapravo je potrebno da smo involvirani prije početka snimanja jer ako zajednički zaključimo da je najbolje da je plakat fotografski - tu fotografiju treba napraviti za vrijeme snimanja. Dok snimanje traje svi glumci, njihovi kostimi i šminka su na dispoziciji, na raspolaganju nam je scenografija i rekvizita… Kada se snimanje završi, glavni glumac ili glumica se može ošišati na ćelavo i odlučiti otići na Tibet na par mjeseci, a onda je dosta teže organizirati fotografiranje za plakat.



Dobar filmski plakat je prilično mistična stvar. Plakat za film možemo gledati kao marketinški alat koji služi isključivo filmskoj promociji. Ako ga kao takvog promatramo - zapravo ne možemo znati (u našim europskim uvjetima) da li je plakat odradio dobar posao ili nije. Istraživanja tržišta nema, a nema niti prilike za popravak. Niti jedan film ne igra dva puta da možemo isprobati dva plakata i vidjeti koji je privukao više ljudi. S druge strane plakat je dizajnersko djelo i tu možemo raspravljati da li je to dobar dizajn ili nije, ali i tu postoje ukusi, svjetonazori, predrasude… Uvijek nas veseli kada čujemo da si je netko doma stavio neki naš plakat na zid zato što voli taj film. Kada se poklopi ista emocionalna veza sa plakatom i sa filmom (po mogućnosti pozitivna) mogli bi reći da je to dobar filmski plakat.

Kako dolazite do kvalitetnih kreativnih rešenja u komercijalnim projektima koje radite za brojne klijente, domaće i inostrane? Koliko ste fleksibilni ili ne u takvim saradnjama i u kom procentu ste zadovoljni sa rešenjima koja se usvoje i puste u etar?

Kao i svaki dizajnerski studio, nekad dođemo do kvalitetnog rješenja s kojim smo jako zadovoljni, a nekad ne. Ono što nam je bitno i što se nam je došlo sa iskustvom je da svaki posao odradimo profesionalno i ne spuštamo ljestvicu što se tiče kvalitete, ali treba shvatiti da neće rezultat svakog projekta biti pretendent za dizajnersku nagradu. Dizajneri se često impresioniraju nekom idejom te ju forsiraju ignorirajući racionalne čimbenike koji govore obrnuto. Klijente smatramo nekom vrstom partnera u projektu i pažljivo slušamo njihove potrebe kako bi došli do najboljeg rezultata na obostrano zadovoljstvo. Takvim pristupom ostvarujemo rezultate s kojima smo ponosni pa većinu projekata objavljujemo. Naravno, treba uzeti u obzir da je s nekim vrstama projekata lakše doći do nečega što je atraktivno za promociju. 

 

Koja je ta vrednost koju vi dodajte takvim projektima da bi oni imali onu komunikacijsku snagu, pa i dugovečnost koji će klijentov proizvod ili uslugu razlikovati od konkurencije na tržištu?

Mi svakom poslu pristupamo kao da radimo nešto što će vječno biti u upotrebi. To je prilično kompliciran, mukotrpan i, u puno slučaja, uzaludan posao. Postoje zadaci, poput festivala - koji legitimno mogu biti dizajnirani trendovski. To je dizajn koji će biti u upotrebi mjesec - dva, i više nikad neće biti viđen. Mi se i takve zadatke trudimo riješiti tako da oni i za dvadeset godina budu duhoviti, komunikativni te da vizualne kvalitete ne zastare. Pratimo što je u trendu, ali ne slijedimo trendove. Rijetko koji trend u dizajnu ima kvalitetu dugovječnosti. Trudimo se raditi dizajn koji će na prvom mjestu zadovoljiti mozak, a tek onda oči. Volimo dizajn koji treba shvatiti, ali da ne moraš biti doktor nauke da bi ga shvatio. To su karakteristike koje neki klijenti vole i zbog kojih dolaze nama.

Kako reagujete na nagrade? Imate ih puno, i nominacija i ozbiljnih nagrada. Koje su vam najdraže i da li vam donose u velikoj meri benefite za neke buduće saradnje?

Tko kaže da ne voli nagrade - laže. Veselimo se nagradama, ali nije da one nešto puno utječu na poslovanje. Dobili smo, na primjer, Red Dot za kazališni plakat ‘Rat i mir’. Usprkos toj zgodnoj nagradi to je bio zadnji kazališni plakat koji smo radili. Nije se dogodila navala kazališta koja žele ostvariti suradnju s nama. Za filmske plakate nismo dobili niti jedno priznanje, a radimo na desetke filmova godišnje. Nagrade služe kao potvrda da je ono što radite dobro. To je uglavnom bitno klijentima da se ohrabre na suradnju i odvažnije projekte, ali na kraju su ipak, za dugoročnu suradnju najvažniji: međusobno uvažavanje i ispunjavanje dogovora na vrijeme.


Nedavno ste u okviru vašeg studija radili prvu poštansku markicu izdatu povodom 100. godišnjice prikazivanja prvog hrvatskog igranog filma "Brcko u Zagrebu". Naizgled mali i lagan projekat, ali mi se ipak čini veoma zahtevan i odgovaran. Kakvo je bilo to iskustvo?

Najzanimljivije kod dizajna markice je to koliko je to ljudima zanimljivo. Nama je to bio zabavan, ali relativno nezahtjevan posao. Morali smo koristiti neku od sačuvanih fotografija sa snimanja filma - odabrali smo jedinu na kojoj protagonisti filma ne poziraju, jer je ta jedina djelovala ‘filmski’. Na nju smo stavili potrebne podatke i to je bilo to.

Trebalo je, naravno, nešto dizajnerske vještine i znanja da se to sve napravi ukusno i ispravno, ali nije to neki spektakl autorskog rada. Nakon izdavanja markice, PSST - festival nijemog filma i Hrvatska pošta organizirali su i izložbu te jedne markice. Na otvorenju je govorio direktor festivala te ugledna povjesničarka umjetnosti Jasna Galjer. Tako su divno i elokventno pričali o našem radu da smo mi sa čuđenjem slušali i, kada je došao na nas red da kažemo koju riječ, muku smo mučili kako da predstavimo naš rad, a da ne kažemo: Pa samo smo par riječi stavili preko fotografije i to je to!

Poslednje dve godine delujete i unutar kreativne organizacije pod imenom A Pinch of Design za koju ste smislili ime i dizajnirali vizuelni identitet. Šta je A Pinch of Design, čime se bavi, i kako vam je tamo?

A Pinch of Design je suradnja desetak kreativaca iz raznih polja koji se bave osmišljavanjem i dizajniranjem hotela, restorana, kafića. U ‘Pinchu’ su arhitekti, dizajneri interijera, kuhar, barmen i grafički dizajneri. Ekipa je iz Hrvatske, Malte i Španjolske.

Većinu poslova radimo za strane klijente, a najveći posao koji smo odradili je dizajn za franšizu restorana talijanske hrane ‘Bocca Buona’. Prva Bocca Buona na kojoj smo radili otvorena je u Nici, a u zadnjih nekoliko godina otvorene su još u Zurichu, Stuttgartu i Rigi, a u pralelnoj pripremi ih je još četiri.

Za taj posao smo mi napravili vizualni identitet, standarde za menije, grafičke dekoracije interijera, standarde za oglašavanje te packaging za proizvode koje možete kupiti u restoranu (domaća tjestenina, vina, maslinovo ulje i sl.), arhitekti i dizajneri interijera su napravili standarde za kompletni interijer restorana te prostornu koncepciju, a chef Jeffrey Vella osmislio je meni te educirao lokalne kuhare koji rade po tim franšizama.

Rad u ‘Pinchu’ je vrlo zanimljiv jer se usko surađuje sa bliskim strukama, međusobno se nadopunjujemo, a odličan je osjećaj na kraju posla znati da je sve što se u tom restoranu na drugom kraju svijeta može doživjeti - naša kreacija.

Delujete kao ona vrsta autora koji „voze svoju vožnju“, marljivo sa puno vremena posvećenog svakom pojedinačnom projektu. Da li imate vremena da ispratite šta vaše kolege u Hrvatskoj i regionu rade, i da li vam je ta komparacija sa njima neka vrsta podstreka za svaki sledeći projekat, da budete još bolji. Tj. kako gledate na svaku vrstu konkurencije na tržištu grafičkog dizajna, studija i agencija?

Pratimo što nam kolege rade, prvenstveno zahvaljujući Facebooku. I da - zna nas motivirati odličan rad kolega. Kada vidimo nešto što su kolege napravili jako dobro i po našem guštu, pojavi se neki dvojaki osjećaj - ljubomora i ponos istovremeno. Mi kolege smatramo kolegama, a ne konkurencijom. Mala smo zemlja, većinu kolega poznajemo, a sa dobrim dijelom se i družimo i pomažemo si. U Hrvatskoj je dizajn još uvijek nov pojam i to shvatite čim se malo maknete iz Zagreba pa smatramo da je svaki dizajn o kojem se piše, diskutira i razmišlja promocija cijeloj zajednici jer prilika za rad ima zaista puno.

Hoćete da nam pokažete i objasnite neki svoj projetak koji nikada nije ugledao svetlost dana, ako takvih uopšte imate?

Radimo preko 10 godina i radili smo zaista svašta, ali u jednoj sferi su svi pokušaji bili neuspješni. To je dizajn naslovnica za romane. U nekoliko navrata su nas zvali iz izdavačkih kuća, marljivo smo pročitali štivo, bacili se na dizajn koji je svaki put bio jednoglasno odbijen. Mi smo si objasnili da je naš pristup gdje nam je prije svega bitna poruka, a manje atmosfera i ostali suptilni detalji jednostavno pogrešan i prebanalan izdavačima. Da li je zaista tako, možda nećemo nikad saznati pa prilažemo prijedlog naslovnica za tri romana koji je nas veselio više nego klijenta :)

Profil

Morate se ulogovati da biste poslali poruku
Uloguj se | Registruj se

Facebook komentari


Tip of the day

Perfection is attained by slow degrees; it requires the hand of time.
 

Voltaire više
Mouse Eye Tracking by PicNet Software Development Services
text